“Došla sam kod vas jer ne mogu da spavam, umorna sam kao pas, a kad legnem nema šanse da zaspim… Naročito kada treba da idem na posao. A neću da se uspavljujem lekovima.
Znate, radim u kovid bolnici svaki treći dan. Kada popijem nešto za smirenje ujutro nemam energije, ne mogu da se mrdnem.”
Na moje pitanje o stanju u bolnici odgovara:
“A ko mene pita kako sam ja, mogu li ja da pokrijem dva sprata, kako mi je u skafanderu, baš ih briga, nek’ crknem! E onda nije ni mene briga!
U početku sam jurila od jednog do drugog:
– Hajde ti. Ti to najbolje znaš. Ti najbolje stavljaš braunilu, ti najbrže nađeš venu, ti najlakše daješ injekciju, ti nabolje objašnjavaš mlađim kolegama… –
Da, a kad se dele nagrade, mene nigde nema… “
Sindrom izgaranja (“Burnout” sindrom) je stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti prouzrokovane izraženim i dugotrajnim stresom. Nastaje kada smo preplavljeni obavezama i u nemogućnosti da odgovorimo na stalne zahteve koji se pred nas postavljaju. Sindrom izgaranja „troši“ energiju ostavljajući nas iscrpljene, prazne, cinične i ozlojeđene.
Dobro ga opisuje metafora baterije. Različite aktivnosti na poslu nam troše bateriju, ali postoje i aktivnosti koje je pune (druženja s prijateljima, sport, kultura, hobi, sve ono što volimo da radimo, putovanja, relaksacija…). Međutim, ako je redovno ne punimo, baterija će se potpuno istrošiti. Zato je važno biti u kontaktu sa sobom, prepoznati znake umora ili stresa i pravovremeno reagovati.
Kada primetimo da više ne uživamo u aktivnostima u kojima smo ranije uživali, ne bavimo se ili nam je teško da se bavimo aktivnostima koje su nas ranije činile srećnim, da smo razdražljivi, nemotivisani ili previše umorni – krajnje je vreme za punjenje baterije. Međutim, sve se to odvija postepeno.
U početku se javljaju blagi, povremeni simptomi koji se progresivno pogoršavaju. Vremenom se navikavamo na umor, iscrpljenost, bolove i često ni ne primetimo znake alarma dok ozbiljno ne sagorimo.
Burnout sindrom zavisi od posla (češći je kod pomagačkih delatnosti, monotonih poslova, kada doživljavamo da nemamo kontrolu u poslovnom angažovanju, kada nismo dovoljno cenjeni ili plaćeni, kada su postavljeni visoki zahtevi, kada su visoki pritisci i sl.).
Zavisi i od osobina ličnosti (češči je kod ambicioznih osoba koje imaju visoka očekivanja od sebe ali i drugih, kod onih koji vole da imaju kontrolu i izbegavaju podelu poslova drugima, pesimista, perfekcionista…).
A zavisi i od životnih navika osobe (češći je kod onih koji su skloni preteranom radu, imaju premalo druženja, malo podrške, malo sna, preuzimaju previše obaveza…).
Najčešći fizički, psihički i bihejvioralni simptomi burnouta su:
Fizički simptomi:
- Stalno osećanje umora i nedostatka energije, malaksalost.
- Pad imuniteta, česte prehlade, virusne infekcije…
- Česte glavobolje, bolovi u leđima, neodređeni bolovi u telu….
- Bolovi u stomaku, problem varenja.
- Promena apetita i poremećaji spavanja.
Psihički znaci i simptomi:
- Sniženo raspoloženje.
- Osećanje usamljenosti ili otuđenosti.
- Bespomoćnost, beznadežnost, predaja.
- Nedostatak motivacije.
- Pad koncentracije, manjak pažnje.
- Ciničnost i negativnost.
- Smanjenje osećanja zadovoljstva ili ispunjenosti, kreativnosti.
- Preosetljivost, zatvorenost.
- Tuga, pesimizam.
Bihejvioralni znaci:
- Stalna napetost, razdražljivost.
- Impulsivnost, eksplozivnost.
- Ljutnja.
- Korišćenje alkohola, droga, prekomerno uzimanje hrane.
- Problemi u partnerskim odnosima.
- Odlaganje obaveza.
- Sukobi sa okolinom.
Šta možemo uraditi kako bismo izbegli burnout?
Najefikasnije preventivne strategije dele se na organizacione i lične. Nažalost, veoma su retke firme koje su spremne da se pozabave ozbiljnije organizacionim aspektima koji dovode do sindroma sagorevanja, tako da vam je moj savet rad na jačanju lične otpornosti, a to možete postići primenom sledećih mera:
- Naučite da kažete “NE”.
- Radite na jačanju samosvesti.
- Promenite posao, ako ne možete da promenite posao barem promenite stav – naučite da postavite granice i držite ih se.
- Izbegavajte poslove u kojima uvek morate sebe davati drugima.
- Ne dopustite da vam posao zavlada životom – izbegavajte prekovremeni rad.
- Pronađite kolege s kojima možete razgovarati i podeliti svoje probleme.
- Planirajte i organizujte svaki dan, u plan uvrstite svakodnevne aktivnosti koje vas opuštaju i raduju.
- Zadržite aktivan društveni život, nemojte se odricati svojih hobija.
Veštine suočavanja sa stresom
- Negujte zdrave navike.
- Hranite se zdravo i redovno (izbacite ili smanjite uzimanje kofeina, nikotina i šećera).
- Održavajte telesnu kondiciju.
- Obezbedite dovoljno vremena za spavanje i odmor.
- Promenite raspored obaveza na poslu i kod kuće.
- Prekinite s nekim aktivnostima koje nisu nužne, a koje su postale opterećenje.
- Odredite prioritete.
Ukoliko vam je teško da sami unesete promene u svoj život javite se i potražite stručnu pomoć.
Koja je razlika između stresa i burnout-a?
Stres traje kraće i često ga uzrokuje osećaj da smo izgubili kontrolu nad poslom. Možemo ga osećati nekoliko dana za redom, naročito ako radimo na nekom većem projektu s vrlo kratkim rokovima. Kad je posao završen, stres popušta ili potpuno nestaje.
Za razliku od stresa burnout se javlja nakon dužeg vremena i tada počinjemo da osećamo da je to što radimo besmisleno, ne vidimo vezu između onoga što trenutno radimo i onoga što bismo želeli da radimo. Intenzivira se kad se neke stvari počnu menjati na gore (npr. gubitak šefa koji daje podršku, ili kada se radno opterećenje pojača iznad tačke izdržljivosti…). Vremenom postajemo preumorni, iscrpljeni, cinični.
Ako želite da proverite u kom stepenu ste u burnout-u PREUZMITE besplatno “Upitnik za procenu burnout sindroma”.